Piše: Sebastian Hajdinović
Prošlo je već nekoliko godina otkad sam prvi put poželeo ciljano mušičariti mrenu. U nekoliko navrata sam planirao takve izlaske na vodu, ali se kockice nikada nisu složile. Vreme je prolazilo, a ja sam čekao neku povoljnu priliku. U međuvremenu sam se bavio mušičarenjem raznoraznih ribljih vrsta, ali negde duboko u mušičarskoj podsvesti naš slatkovodni "bonefish" mi nikako nije dao mira. Znao sam da takve snažne, brze, žilave i lepe ribe na mušičarskom štapu sigurno pružaju nezaboravne drilove u rečnim brzacima. Mrenu kao borca poznajem iz vremena kada sam je pecao nekim drugim sportskim tehnikama, ali mušičarenje je nešto sasvim drugačije, neki za mene mnogo lepši svet, u koji sam želeo da uđem i loveći ovog rečnog snagatora.
Konačno, ovog leta su se sve kockice poklopile. Već rano ujutro, oko 5 h, napuštam topli krevet, sedam u još sinoć spreman automobil sa svom potrebnom opremom i uskoro sam već na autoputu. Svakim minutom bliži sam Kranju, kroz koji teče prekrasna Sava, a u sebi krije ogromne mrene. Ovaj izlazak sam brižno i precizno isplanirao jer po prvi put je idem ciljano mušičariti mrene. Čim sam se parkirao i uzeo svu svoju opremu krenuo sam pravo do željenog mesta, zaobilazeći sve ostale pozicije koje bi mogle da kriju kakvog lepog lipljena ili pastrmku.
Stojim na rubu brzaka i polako snimam teren. Vidim jedno lepo jato podusta (skobalja) i tu i tamo poneku mrenu, zalepljenu za dno. Brzaci nisu dublji od 50 cm, dok je poneko mesto malo dublje. Pomoću polarizacionih naočara polako dobijam sve bolju sliku mesta koje je ispred mene. Vidim na nekih 15 m od sebe nekoliko mrena, koje kao da skupljaju nimfice koje nosi moćni tok brzaka. Odlučim se da na predvez odmah navežem dosta otežanu nimfu (BH Princ) na udici #12. Predvez je debljine 0,20 mm, jer ne želim previše reskirati, budući da dobro znam kakav je ova riba borac.
Sve je spremno, još samo da vidim hoće li ribe biti zainteresovane za veštačke mušice. Na moje veliko oduševljenje, već prvih nekoliko pokušaja je donelo rezultate! Bacao bih uzvodno i popreko tako da vodeni tok nosi mušicu tik nad dnom, u zoni gde mrene rado kupe svoju prirodnu hranu. Palo je tu nekoliko riba od oko 40 cm, ali sam uspeo prevariti i jednu pravu divlju snažnu lepoticu punu kondicije. Zapazio sam je u najdubljem delu brzaka. Nošen vodenim tokom, kanap je blago usporio, a tren pre toga sam opazio da se riba naglo okrenula i verovatno zaplivala prema mojoj mušici. Instiktivno sam dao oštru kontru, što je rezultiralo predivnim zvukom kočnice na mom čekrku. Riba je snažno i veoma brzo zaplivala preko brzaka i preliva, neprestano je divljala i menjala smer. U jednom trenu se zaustavila u najjačoj struji i tu je nastavila sa pumpanjem mog štapa. U trenucima dok je nisam video činilo mi se kao da se otkačila i da se mušica zakačila za dno reke. Odmah posle toga bi sledili nagli begovi i pokušaji da se oslobodi udice. Ta borba se tako odvijala do kraja: napeto, moćno, agresivno i brzo. To je bila najveća tog dana, duga ravno 60 cm. Kasnije sam uhvatio još jednu, tek malo manju (57 cm), dok su ostale bile duge do oko 45 cm.
Tehnika ribolova je bila dead drift, gde se mušica baca 10 do 15 m uzvodno i popreko. Posle sam shvatio da je tehnika češkog nimfarenja još bolja. Nimfe su najbolje lovile ako su se doslovno kotrljale po dnu ili ih je vodeni tok nosio što bliže dnu. Od nimfi sam najbolje lovio Prinčevima i Red Tagovima sa zlatnim glavicama, te Gammarusima tan boje na udicama od #14 do #10. Predvez je uglavnom bio 0,20 mm, ali sam probao loviti i tanjim (0,14 i 0,16 mm). Štap koji sam koristio dugačak je 9’ i klase WT5, uz primeren čekrk iste klase sa plivajućim kanapom.
Ako ste ribolovac koji se ograničava samo na mušičarenje salmonida, tj. ako niste pokušali loviti mrenu na ovakav način, onda to definitivno morate probati. Uz pažljivu pripremu, sigurno ćete doživeti ovakav ili još lepši dan sa ovim predivnim i moćnim ribama. Za mnoge će pokušaji da prevare mrenu mušičarskom tehnikom u početku biti frustrirajući. Da bi se izbegle sve te frustracije, valja otići na vodu onako kao što to kaže i stara latinska izreka: “Amat victoria curam” (Pobeda/uspeh voli pažljive pripreme).